Švajcarska · od 1848.

Istorija Omege: firma koja nosi ime mehanizma

Omega je bila ime jednog mehanizma pre nego što je postala ime firme. Delove tog mehanizma iz 1894. mogao je da zameni bilo koji sajdžija na svetu.

1848: radionica u La Šo de Fonu

Luj Brant je 1848, sa dvadeset tri godine, otvorio malu radionicu u porodičnoj kući u La Šo de Fonu, mestu u švajcarskim planinama. Od te radionice potiču svi današnji Omega satovi, od Speedmastera do Seamastera, ali ime Omega firma tada nije imala. Dobila ga je 46 godina kasnije, od jednog mehanizma.

Brant je hteo da pravi najtačnije satove koje može. Po Omeginoj hronici, za nekoliko godina su ga po kvalitetu znali u Švajcarskoj, a ubrzo i u ostatku Evrope. Umro je 1879, i posao su preuzela dva sina, Luj-Pol i Sezar. Prvog januara 1880. firma je pod imenom Louis Brandt & Fils prešla u veći prostor u Bilu, gradu koji Švajcarci zovu i Biel i Bienne. Omega je tamo i danas, u ulici Jakob-Štempfli 96.

Prvi kalibar koji su braća pravila serijski, Labrador, izašao je 1885. Sedam godina kasnije napravili su prvi ručni sat sa minutnim repetitorom na svetu, mehanizmom koji na pritisak otkucava sate i minute i koji je do tada postojao samo u džepnim satovima. Napravljen je jedan jedini primerak.

1894: mehanizam po kome se firma zove

Kalibar od 19 linija, koji su braća Brant izbacila 1894, pravio se serijski i novim metodama. Bio je vrlo tačan, a svaki njegov deo je mogao da zameni bilo koji sajdžija na svetu, bez doterivanja. Navijanje i podešavanje vremena išli su preko krune i osovine, kako se radi i danas.

Mehanizam su nazvali Omega, po poslednjem slovu grčkog alfabeta, kao oznaku za vrhunac. Prodaja je bila tolika da je firma posle toga promenila ime u Omega Watch Co. Na Svetskoj izložbi u Parizu 1900. dobila je Grand Prix za celu kolekciju, a do 1903. postala najveći proizvođač gotovih satova u Švajcarskoj. Te 1903. umrla su oba brata.

Kod najpoznatijeg konkurenta redosled je bio obrnut. Rolex je ime smislio tri godine posle osnivanja, dok još nije imao proizvod po kome bi se pamtio, o čemu piše istorija Rolexa. Omega je ime uzela od mehanizma koji se već prodavao.

1931. do 1952: rekordi na opservatorijama

Na opservatoriji u Ženevi Omega je 1931. postavila rekorde preciznosti u svih šest proba. Iste godine napravila je prototip prvog automatskog mehanizma sa dva tega, koji se navija u oba smera. Rolex za tu istu 1931. navodi svoj patent, Perpetual rotor.

Omegin kalibar od 47,7 mm, koji je podesio Alfred Žakar, dobio je 1936. na opservatoriji Kju 97,8 od 100 poena. Po Omeginim podacima taj rekord nije oboren do danas, a sat i sertifikat su izloženi u njenom muzeju u Bilu.

Britanska vojska i saveznici su od 1940. kupovali više Omeginih satova nego od bilo kog drugog proizvođača. Da bi isporučila te količine, Omega je morala da vodootporne, otporne na udarce i antimagnetne satove dovede do serijske proizvodnje. Posle rata, 1947, napravila je i jedan od prvih turbijona za ručni sat.

Seamaster je došao 1948, za stogodišnjicu firme, kao sat za vodu i za vazduh, napravljen na ratnom iskustvu. Constellation je došao 1952, a osam zvezda na njegovom medaljonu stoji za osam rekorda preciznosti sa opservatorija Kju-Tedington i Ženeve. Obe linije postoje i danas.

1957. i 1965: Speedmaster i NASA

Linija Professional izašla je 1957. sa tri sata: Speedmaster, Seamaster 300 i Railmaster. Railmaster je bio prvi Omegin sat u slobodnoj prodaji otporan na magnetna polja jača od 1.000 gausa. Speedmaster je bio sportski hronograf.

Astronaut Voli Šira ga je 3. oktobra 1962. poneo na misiju Merkjuri Sigma 7, kao svoj privatni sat: šest krugova oko Zemlje za 9 sati, 13 minuta i 11 sekundi. NASA ga tada još nije bila izabrala.

Izbor je došao 1. marta 1965. NASA je pozvala četiri proizvođača satova da pošalju hronografe na testove koji su, po Omeginim rečima, bili zamišljeni da ih skoro unište. Preživeo je samo Speedmaster, i kvalifikovan je za sve letove sa ljudskom posadom i za izlazak u otvoreni svemir.

Ljudi su prvi put kročili na Mesec 21. jula 1969, u 02:56 po Griniču, i Speedmaster Professional je bio deo opreme svakog astronauta. Od tada se zove Moonwatch. U naredne tri godine po Mesecu je hodalo još deset astronauta, svaki sa Speedmasterom na čičak-kaišu preko skafandera.

Posle eksplozije rezervoara sa kiseonikom na Apolu 13, u aprilu 1970, posada je morala ručno da upali motor da bi oštećenu letelicu namestila za ulazak u atmosferu. Paljenje od 14 sekundi merila je Speedmasterom. Sleteli su u more 17. aprila, 142 sata i 54 minuta posle lansiranja, a astronauti su Omegi te jeseni dodelili svoje priznanje Srebrni Snupi.

Današnji Speedmaster Moonwatch je i dalje ručno navijani hronograf od 42 mm. Od 2021. ima kalibar 3861, prvi u porodici Moonwatch sa sertifikatom Master Chronometer, posle četiri godine razvoja.

Megaquartz i ulazak u Swatch grupu

Posle deset godina razvoja Omega je 1974. pustila Megaquartz, kvarcni mehanizam veličine ručnog sata sertifikovan kao pomorski hronometar, sa odstupanjem manjim od 0,002 sekunde dnevno. Omega navodi da je to i danas jedini ručni sat sa tim zvanjem.

Početkom osamdesetih švajcarska industrija satova bila je u krizi. Dve grupacije, ASUAG i SSIH, spojile su se 1983, a na čelo nove firme došao je Nikolas Hajek. Firma se prvo zvala SMH, kasnije Swatch grupa, i u njoj je Omega i danas. U istoj grupi su i Longines satovi, rang ispod Omege, i Tissot satovi, kojima pripada PRX.

Co-Axial i otpornost na magnetizam

Džejms Bond je Seamaster dobio 1995, u filmu „GoldenEye“, u kvarcnoj verziji, i od tada ga nosi u svakom filmu. U filmu „Tomorrow Never Dies“ iz 1997. prvi put nosi automatski hronometar Seamaster Diver 300M sa plavim brojčanikom.

Dvanaestog aprila 1999. Omega je pustila Co-Axial, prvi praktično upotrebljiv nov zakočni mehanizam u industriji posle oko 250 godina. Izumeo ga je Džordž Danijels (1926 do 2011). Dodirne površine su manje, pa je trenje manje i mehanizmu treba manje podmazivanja.

Spirala od silicijuma, Si14, došla je 2008. Kalibar Co-Axial 8508 iz 2013. izdržao je polja jača od 15.000 gausa bez zaštitnog unutrašnjeg kućišta, na koje su se raniji antimagnetni satovi oslanjali, pa takav sat može da ima i datum i stakleni poklopac.

Od 2015. Omega satove sertifikuje kao Master Chronometer, uz švajcarski savezni institut za metrologiju METAS: osam proba u uslovima svakodnevnog nošenja, u granicama švajcarskog zvaničnog zavoda za hronometre COSC, i rad pod poljem od 15.000 gausa. Garancija na sve Omegine satove produžena je 2018. na pet godina. U martu 2026. sertifikat je prvi put dobila i kolekcija sa samo dve kazaljke, Constellation Observatory, merenjem preko zvuka mehanizma umesto preko sekundare.

Gde se Omega kupuje u Srbiji i po kojoj ceni

Zvanični Omega prodavac u Srbiji, po spisku na Omeginom sajtu, je Absolut Time u Knez Mihailovoj 47 u Beogradu (provereno 9. oktobra 2026). Cene ne objavljuje, pa se pitaju u radnji. Sat kupljen nov kod zvaničnog prodavca dolazi sa Omeginom garancijom od pet godina.

Orijentir je Omegin cenovnik za SAD, proveren istog dana: Speedmaster Moonwatch je 7.800 dolara sa heksalit staklom (310.30.42.50.01.001) i 9.000 sa safirom (310.30.42.50.01.002), a Seamaster Diver 300M 6.700 dolara (210.30.42.20.01.001). Na domaćem polovnom tržištu, po oglasima od 27. avgusta 2026, Speedmaster sa safirom iz 2023. nudio se za oko 6.700 evra sa kutijom i papirima, a Seamaster za 3.800 do 4.714 evra.

Polovan sat bez kartice garancije i bez računa iz ovlašćenog servisa ne može da dokaže ni poreklo ni stanje mehanizma, a Speedmaster i Seamaster su dovoljno skupi da se kopiraju. Šta se proverava pre plaćanja, korak po korak, stoji u vodiču kako kupiti polovan sat.